Crohnova bolest najčešće pogađa ljude u ranim dvadesetima. Terezija je dijagnozu dobila sa samo devet godina. Imala je 35 kilograma, a liječnicima to nije bio nikakav problem. Poslali su je doma s objašnjenjem da je riječ o najobičnijoj anemiji.
– No mama je znala da anemija sigurno nije problem jer su bolovi u trbuhu bili prečesti, a odvijek imam blijedu put – pojašnjava Terezija Jerković Bjelajac (25) iz Siska. Doktore u njezinu rodnom gradu nije zabrinula ni povišena sedimentacija, koja je bila posljednji alarm da s njezinim tijelom nešto nije u redu. Zatim odlazi u bolnicu Rebro u Zagrebu, u kojoj su je zadržali na promatranju dva tjedna.
– Tamo su mi dijagnosticirali Crohnovu bolest, ali i sindrom preklapanja, a to znači da uz Crohna imam još jednu crohničnu bolest – kaže Terezija koja ni danas, 15 godina nakon dijagnoze, ne zna koja je to druga bolest s kojom će se boriti ostatak života.
– Iako sam dijagnozu dobila vrlo rano, već sam tad bila svjesna što se događa u mojem tijelu. U bolnici su često organizirali druženja za nas djecu s crohničnim oboljenjima i svi smo s vremenom postali prijatelji. Jedna prijateljica umrla je od Crohnove bolesti, a druga zbog problema s bubrezima. Tad sam zapravo shvatila težinu crohničnih oboljenja – prisjeća se ova uspješna mlada osoba, koju bolest nije zaustavila da postane uspješna studentica i novinarka. Iako su simptomi Crohnove bolesti prilično strašni te oboljeli imaju problema sa stolicom i proljevom i do 20 puta na dan, ona se uglavnom bori s neizdrživim grčevima u trbuhu.
– Ta bol i grčevi u trbuhu ne mogu se usporediti ni s čim. Kreće slina iz usta i to moraš gutati, ali je teško i gutati jer te boli cijeli probavni sustav. Možeš se kretati, ali jako teško. Osobno najviše volim leći u fetus položaj i čekati da bol prođe. Kad sam bila mala, stiskala sam maminu ruku, a sad stisnem prijateljičinu ruku i stvarno mi je u tom slučaju bolje jer imam osjećaj da je netko pored mene. Nekad jednostavno i zaplačem jer mi je tako lakše osloboditi se te loše energije – iskrena je Terezija.
Bolest joj je trenutačno u remisiji, sve je uzela u svoje ruke i uspješno je drži pod kontrolom. Još kao devetogodišnjoj djevojčici liječnici su joj prepisali kortikosteroide koji su joj uništili jetru do te mjere da je danas u stanju kao da ima cirozu jetre. Od malih nogu odbija piti bilo kakve lijekove za Crohna, redovito vježba i sama je pronašla prehranu koja joj odgovara.
– Pravilna prehrana za Crohnovu bolest nije ono čega se držim. Rekli su mi da ne smijem jesti mnogo toga, od tjestenine do začinjene hrane, ali nemam problema s tim namirnicama. Mislim da je alkohol najgori okidač Crohna. Svima preporučujem da istraže koja im hrana odgovara i da vježbaju barem 20-ak minuta kako bi svi ti otrovni lijekovi izašli iz organizma. Radije ću istrpjeti napadaje, nego živjeti s otrovom – odlučna je ova hrabra mlada dama.
