Bjesnoća je ozbiljna zarazna bolest koju uzrokuje ugriz grabežljive ili domaće životinje koja je nosi. Infekcija se događa prijenosom virusa slinom na obično izgriženu ranu.
Uzroci bjesnoće
Bjesnoću uzrokuje RNA-virus iz obitelji rabdovirusa, što je specifičan primjer neurotrofnog virusa, tj. Virusa koji se širi i množi u živčanom sustavu. Pored Australije i otočnih zemalja poput Japana ili Engleske, bjesnoća je prisutna i na drugim kontinentima. Rezervoar klice (ovisno o kontinentu) su grabežljivci, npr. Lisice, ježevi, vjeverice, šišmiši, psi, ponekad i druge divlje ili pripitomljene životinje, neočekivano zaražene bjesnoćom (npr. Krave, jeleni, psi, mačke). Treba spomenuti da mali glodavci nisu uključeni u transport bjesnoće do ljudi, stoga ugriz štakora, hrčka ili miša nije pokazatelj cijepljenja protiv bjesnoće.
Bjesnoća – put infekcije
Infekcija bjesnoće nastaje prijenosom virusa slinom na ranu, najčešće izgrizenu (oštećena koža, sluznica, konjunktiva). S druge strane, kontakt virusa koji uzrokuje bjesnoću s netaknutom ljudskom kožom ne predstavlja rizik od zaraze. Osoba koja pati od bjesnoće također luči viruse slinom. Do sada nema dokaza o mogućnosti zaraze izravnim kontaktom s čovjekom koji pati od bjesnoće. Slično tome, pijenje mlijeka od krava koje su preboljele bjesnoću ne predstavlja rizik od prijenosa bjesnoće.
Jednom prebačen u ranu, virus putuje duž živčanih vlakana s periferije, tj. Mjesta ugriza, do središnjeg živčanog sustava (CNS), gdje uzrokuje specifičnu upalu živčanog tkiva, a zatim se centrifugalno širi duž svih živčanih vlakana.
Osjetljivost na infekciju bjesnoćom gotovo je univerzalna, ali bolest ovisi o broju virusa koji su prodrli u slinu zaražene životinje, tj. O dubini ili opsegu rane koju su im nanijele, te mjestu ugriza u smislu njegove inervacije i blizine središnjem živčanom sustavu. Infekcija je opasnija, a bolesti se razvijaju brže, što je bliži glavi virus bjesnoće ugrizen i postavljen. Iz tog su razloga ugriz i infekcija nosne sluznice, lica ili vrata posebno opasni, jer virus brzo prodire, a središnji živčani sustav je vrlo blizu.
Simptomi
- Glavobolja
- Vrućica
- Umor
- Osjećaj slabosti
- Blaga konfuzija
- Nesanica
- Grčenje mišića dišnih putova
- Halucinacija
- Svrbež mjesta ugriza
- Strah od vode
- Pojačano lučenje sline
Opis bolesti
Bjesnoća je smrtonosna bolest koja zahvaća središnji živčani sustav, izaziva upalu mozga i leđne moždine. Primarno je bolest životinja, a čovjek može oboljeti nakon ugriza bijesne životinje. Bjesnoća spada tzv. zoonoze (bolesti zajedničke životinjama i ljudima). Uzročnik bolesti je virus rabies, rabdovirus iz porodice Lyssavirus. Uzročnik bjesnoće nalazi se u slini zaražene životinje, a na čovjeka se obično prenosi ugrizom bijesne životinje. Virus bjesnoće je labilan virus koji ne parazitira u okolini i svakako je bitno naglasiti da on mora doći u kontakt sa završecima živaca te mora ući u živčano vlakno da bi se razvila bolest. Čovjek se može zaraziti i ako zaraženi materijal bijesne životinje, kao što je slina, dođe u direktan kontakt s očima, sluznicom nosa, usta ili otvorenim ranama na koži. Bjesnoća se može javiti u nekoliko oblika. Postoji tzv. urbana bjesnoća koju prenose psi i tzv. silvatična ili šumska bjesnoća koju najčešće prenose lisice, ali i druge divlje životinje. Postoji i bjesnoća ptica, ali još uvijek nije poznato kako se ptice zaraze virusom.
Simptomi
Vrijeme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih simptoma bolesti (inkubacija) može trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, a najčešća je između 14 dana i tri-šest tjedana. Trajanje inkubacije ovisi o količini unesenog virusa, mjestu ulaska virusa i o imunološkom stanju jedinke koja je zaražena. Prvi simptomi su slični mnogim bolestima, poglavito gripi: izražen umor i slabost tijela, vrućica i glavobolja. Na mjestu ugriza javlja se svrbež i iznimna neugoda. Kako se bolest razvija, javljaju se simptomi zaraze mozga: razdražljivost, konfuzija, nesanica te karakteristični simptomi bjesnoće: strah od vode i pojačano lučenje sline. Bolest završava smrtno nakon dva-šestdana, a u krajnjem stadiju dolazi do grčenja dišnih mišića, halucinacija ili delirija te uslijed zastoja disanja čovjek umire.
Prevencija
Budite oprezni ako naiđete na životinju lutalicu neovisno dali je mačka ili pas. Isto tako, ne zanemarite obavezu preventivnog godišnjeg cijepljenja kućnog ljubimca kojeg posjedujete.
Liječenje
Ako je osobu ugrizla nepoznata (ulična) životinja koja je dostupna, izdaje se nalog veterinarsko-higijenskom servisu koji hvata životinju i stavlja je u karantenu gdje je sljedećih 10 dana pod veterinarskim nadzorom. Ako životinja nakon trokratnog pregleda ne pokaže nikakve znakove bjesnoće, smatra se da u trenutku ugriza nije imala virus bjesnoće u slini i nije mogla zaraziti čovjeka. Liječnik specijalist nakon obrade pacijenta odlučuje treba li se on cijepiti ili ne.
